1. Nadopuna ključnih hranjivih tvari. Iako su potrebni u malim količinama, mikronutrijenti su ključni za aktivnost biljnih enzima, fotosintezu i sintezu hormona. Na primjer:
Željezo (Fe): Sinteza klorofila, sprječavanje bolesti žutog lišća.
Cink (Zn): Pospješuje sintezu auksina, sprječavajući male bolesti lišća.
Bor (B): Pospješuje cvjetanje i zametanje plodova, sprječava opadanje cvjetova i plodova.
Molibden (Mo): sudjeluje u metabolizmu dušika, potičući fiksaciju dušika u mahunarkama.
2. Ispravljanje simptoma nedostatka hranjivih tvari. Brzo ublažava fiziološke poremećaje uzrokovane nedostatkom mikronutrijenata u tlu (kao što su terminalna nekroza pupova i deformacije lišća).
3. Povećanje otpornosti na stres. Jača otpornost usjeva na sušu, visoke temperature te štetnike i bolesti.
4. Poboljšanje kvalitete. Gnojiva s -mikronutrijentima topiva u vodi mogu poboljšati boju ploda, sadržaj šećera i vitamina (npr. bor povećava stopu zametanja plodova, a cink povećava bujnost zrna).
5. Ekološki prihvatljiv i visoko učinkovit. U usporedbi s tradicionalnim gnojivima, vodo{2}}topiva gnojiva imaju veću stopu iskorištenja (do 80% ili više), što može smanjiti ostatke u tlu i prikladno je za preciznu gnojidbu kao što je navodnjavanje kap po kap.
